U času očajanja
Pjevao sam pjesme
žarke,
Žarke pjesme svome
rodu,
I u pjesmam vapio
mu
Zlatnu sreću i slobodu
....
Ali sada, - lele
meni! –
Osjetih se gr’jeha
ljuta:
Njesam znao što
sam pjeva’;
N’jesam znao kud
sam luta'. –
Jer za sreću i
slobodu
Dok ka’ valja
dozorimo;
Zar još dugo tie moramo
Da stenjemo, da
dvorimo:
Čim nemamo sloge l’jepe,
Čim nemamo srca
čila,
Čim nemamo zdrave
sv’jesti,
Čim ni čast nam
nije mila?...
Znadem šta ću: - turiti
ću
Davor gusle na
policu
Neka dime, neka
čagје;
A latiću
tamburicu:
Da ka’ Hafis, il’
ka’ Mirza
Pjevam ljubav,
pjevam vino;
Pak nek plače – ko
će plakat,
Ko l’ je minô –
dobro minô!...
Vječni pokoj
poginuvšim!
Sram na obraz
kukavicam!
Gr’jeh na dušu
sebičnjacim!
A proklestvo
izdajicam!
Ja lje neću pjevat
više,
Osim vinu i ljubavi;
A drugima – Bogom
prosto! –
Neka gove taštoj
slavi ....
Nek pjevaju Marka,
Janka,
Nek pjevaju ma što
ino:
Dok smo ‘vako svi
na ero:
Ja ću pjevat
ljubav, vino!
J. Sundečić
Slovinac 23 1880
Нема коментара:
Постави коментар