Na grobu Kneza Meda Pucića

 

Na grobu Kneza Meda Pucića 

U juliju l882.

 

Na tvom grobu — dubrovački vrli

Vlasteline, umniče, pjesniče, —

Nad kojim ti kitan lovor niče

Da ti resi spomen neumrli;

 

Na tvom grobu, — što ti sada grli

Tljeno t’jelo, nad kim vila kliče:

„Ti nam nikad ne mreš, samrtniče!

„Jer duh velji prah ne troši prli:”

 

Evo klečim. — suza me oblila,

I pomišljam na Ijucko nam žiće:

Odkuda je?... što je?. . kuda li će?...

 

Oh! - svegj tajna to je svakom bila,

I biti će:... uzor-djela samo,

Vazda slove šta vr’jedismo amo. —

 

J. Sundečić

Medo Pucić

1882.