(priopćio L. Zore)
Dajte mira
Zlotvori se kivni dižu,
Šire usta da me ruže,
Da otrovom svoje zloće
Svaki čas mi žića kuže….
Prezirem vas, podle duše,
Crne, grdne nakaradi!
Prezirem vas, poganovi,
Neoprani ljucki gadi! –
Ko vas traži? … Dajte mira!
Čim vas volja – c’jenite se;
Kom’ vas volja – klanjajte se;
Kud vas volja – penjite se …
Ne ufajte, da ću s vami
Sać u borbu ikad više;
S junacim se junak mjeri,
A ne pazi gnusne miše,
Koji n’jesu za mač, str’jelu;
No da čovjek na njih pljucne,
Ili da ih nogom kićne
Il’ kandžijom da ih pucne. –
*) Ovaj polemični dio pjesama Sundečićevijeh veoma je zgodan, jer ko je poznao pokojnika i njegovu ćud, odista zna kako se on ljutio. Ta jarost stvorila je koju pjesmu, koja kiti i ovu granu naše književnosti. Za to pozivljemo naše prijatelje, kojima je pokojnik slao ovakijeh pjesama, da nam ih priopće, eda se s vremenom ne izgube. (Ured.)
Srdj br. 3 1902.
Luko Zore
